U jednom od najstarijih arhiva u Republici Hrvatskoj u Nadbiskupskom arhivu u Splitu (Arhiv ustanova ve- zanih uz splitsku katedralu) čuva se vrijedna građa koja svjedoči o bogatoj kulturnoj i pisanoj baštini jednoga naroda. Među tom građom nalaze se i Štenja iz splitske katedrale – životopisi svetaca i druge liturgijske knjige, stara zbirka od 33 knjižice. Veliki dio tih knjižica čine štenja (Štenja svetaca), to jest kratki životopisi svetaca koji su se čitali prilikom liturgijskih obreda i bili u uporabi svećenstva u katedrali. Cijela je zbirka nastajala u dugom periodu (od 1678. pa sve do 1908. godine), a Štenja svetaca (njih 11) datiraju iz 18. stoljeća. Tijek jezičnih mijenja najbolje se očituje na temelju povijesnih spisa, dokumenata, bilješki i književnih djela te ostalih tekstova koji mogu pomoći pri jezičnoj analizi. U ovom će se radu jezično analizirati štenje pod brojem 4 s naslovom Poçimÿe stenÿe od çudnovatoga prikaɀanÿa prihodechiega Duha Sfetoga meù Apostole, i Vçenike Isukarstove. Iako kod većega broja zapisanih štenja autor nije poznat, to u ovom tekstu nije slučaj. Autor se potpisao (Paulus Covacich Presbyter) te naveo godinu kada je tekst nastao (MDCCLXXII). Nakon sažetih podataka o samome zapisu, donijet će se pojedine značajke vezane za grafiju, pravopis i jezik toga teksta.
Iako je čakavština u Splitu u 18. stoljeću već odavno zamrla i prepustila mjesto štokavskom jezičnom izrazu, pretpostavka je da bi se ipak ponegdje u tekstu mogle osjetiti i čakavske jezične crte koje će posvjedočiti o postojanju splitske čakavske riči, odnosno da bi se u podlozi ovoga teksta mogao osjetiti čakavski (stariji) jezični sloj. Zbog velike rasprostranjenosti štokavskoga narječja koje je uslijedilo i „zavladalo” čakavskim prostorom, jasno je da će u tekstu u pojedinim segmentima gramatičke odrednice zasigurno svjedočiti i o vrlo jakom štokavskom (novijem) jezičnom sloju. Neizostavno će biti i preklapanje tih dvaju slojeva, kako na kojoj jezičnoj razini. Zasigurno će biti zanimljivo to jezičnom analizom dokazati. Na temelju detaljnje analize (fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke) te pregleda grafije i pravopisa zadanoga štenja iz 18. stoljeća, pokazat će se prisustvo različitih jezičnih slojeva, odnosno prisustvo čakavskih (starijih) i štokavskih (novijih) jezičnih odrednica. Tekst ove knjižice ima iznimnu povijesnu, jezičnu, dokumentarnu i znanstvenu vrijednost i zasigurno će, kao takav, posvjedočiti o bogatoj splitskoj pisanoj baštini.
In one of the oldest archives in the Republic of Croatia, in the Archbishop’s Archive in Split (Archive of Institutions Related to the Split Cathedral), valuable materials are kept and they represent the proof about the rich cultural and written heritage of a nation. Among these materials are Štenja from Split’s Cathedral – Biographies of saints and other liturgical books, an old collection of 33 booklets. A large part of these booklets consists of so-called štenja (Štenja svetaca), or more precisely, short biographies of saints that were read during liturgical rites and were used by the clergy in the cathedral. The entire collection was created over a long period (from 1678 to 1908), and Štenja svetaca (11 of them) date from the 18th century. The course of language changes is best manifested on the basis of historical writings, documents, notes and literary works and other texts that can help in linguistic analysis. In this paper, we will linguistically analyze the writing under serial number 4 with the title Poçimÿe stenÿe od çudnovatoga prikaɀanÿa prihodechiega Duha Sfetoga meù Apostole, i Vçenike Isukarstove. Although the author is not known for the majority of recorded booklets, this is not the case in this text. The author signed himself (Paulus Covacich Presbyter) and stated the year when the text was written (MDCCLXXII). After the summary data about the booklet itself, certain features related to the writing, spelling and language of the text will be presented.
Although the Chakavian language died out in Split in the 18th century and it was replaced with Shtokavian linguistic expression, it is assumed that Chakavian linguistic traits could still be felt in some places in the text, which will testify to the existence of the Split Chakavian dialect, i.e. that the basis of the text could sense the Chakavian (older) linguistic layer. Due to the wide spread of the Shtokavian dialect that followed and “ruled” the Chakavian area, it is clear that in the text in certain segments the grammatical determinants will certainly testify to a very strong Shtokavian (newer) linguistic layer. It will be inevitable that these two layers overlap, at different language levels. It will certainly be interesting to prove this through linguistic analysis. Based on a detailed analysis (phonological, morphological, syntactic and lexical) and an examination of the graphics and orthography of the given štenje from the 18th century, the presence of different linguistic layers will be shown, i.e. the presence of Chakavian (older) and Shtokavian (newer) linguistic determinants. The text of this booklet has exceptional historical, linguistic, documentary and scientific value and, as such, will certainly bear witness to Split’s rich written heritage.
Farkaš Brekalo Loretana: Štokavski hrvatski književni jezik u 18. stoljeću. U: Bičanić Ante i dr. (ured.): Povijest hrvatskoga jezika: 3. knjiga: 17. i 18. stoljeće. Zagreb, 2013. 163–212.
Kapetanović Amir: Jezik Karnarutićeva spjeva o babilonskim ljubavnicima. Raspra-ve Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 27 (2001): 133–144.
Malić Dragica: Najstariji hrvatski latinički spomenici (do sredine 15. stoljeća). Stari pisci hrvatski 43. Zagreb, 2004.
Malić Dragica, Kapetanović Amir: Pjesma od dvora nebeskoga iz Trogirsko-splitske pjesmarice. Colloquia Maruliana 18/18 (2009): 315–345.
Tomelić Ćurlin Marijana: Splitska rukopisna zbirka Štenja iz splitske katedrale. Grafijska, pravopisna i jezična rješenja. Čakavska rič: polugodišnjak za proučavanje čakavske riči 1–2 (2018): 235–244.
Vidović Radovan: Rukopisna zbirka čakavskih stihova splitske Bratimšćine sv. Duha. Čakavska rič 13(2): 38–104.
Vigato Ivica: Čakavski hrvatski književni jezik u 17. i 18. stoljeću. U: Bičanić Ante i dr. (ured.): Povijest hrvatskoga jezika: 3. knjiga: 17. i 18. stoljeće. Zagreb, 2013. 263–298.