U radu se daju temeljni podatci o kajkavskom leksiku, njegovu podrijetlu, kontaktu s mađarskim i njemačkim jezikom te suvremenim pojavama u interferenciji s hrvatskim standardnim jezikom (pseudoanalogonimija, najnovije semantičke adaptacije). Kako je leksik hrvatskih kajkavskih govora rubno zastupljen u postojećim etimološkim rječnicima hrvatskoga jezika, u radu se ističe da je teško napraviti klasifikaciju velikog broja leksema koji se ne nalaze ni u kojem od slavenskih jezika.

Kod leksičkog posuđivanja hungarizama vrlo je rijetko riječ o popunjavanju leksičkih praznina, a mnogo češće o posuđivanju zbog izvanjezičnih razloga (zemljopisnih i političkih) jer ih je velika većina u trenutku primarne adaptacije imala ekvivalente u govorima primaocima. Od semantičkih polja koje pokrivaju hungarizmi najbrojnije je ono koje se odnosi na pejorativna značenja u kontekstu osobina, izgleda i ponašanja ljudi, a od onih koje pokrivaju germanizmi je ono koje se odnosi na tehničke izraze iz najrazličitijih obrta.

Arhaičan kajkavski leksik ili nestaje ili suvremenim semantičkim adaptacijama pronalazi novo mjesto u vokabularu suvremenih govornika kajkavskog narječja. Apostrofira se velika učestalost deminutiva / hipokoristika, i to ne samo kao tvorbena mogućnost ili rubni sloj leksika, već kao izuzetno često korišteni leksik u svakodnevnoj komunikaciji. Opisuju se istraživanja pseudoanalogonimije koja su osim za lingvističke spoznaje važna i za metodiku nastave hrvatskog jezika, što bi mogla biti stožerna točka oko koje bi i kajkavsko narječje dobilo bolji položaj u školama.

Na kraju se govori o najnovijim trendovima u istraživanju kajkavskog leksika i solidnom razvoju kajkavske dijalektne leksikologije zbog pojave velikog broja amatera koji cijeli život skupljaju leksik i prepuštaju njegovu obradu jezikoslovcima pa djelo objave kao zajednički rad. Na kraju se predlaže metodologija istraživanja razlikovnosti leksika između pojedinih mjesnih govora kad za neki mjesni govor već postoji objavljeni opsežni znanstveni rječnik. Na taj bi se način lakše pratili procesi širenja i rasprostranjenosti najrazličitijih jezičnih pojava iz područja semantike i tvorbe riječi, a ne samo općepoznatih jezičnih izoglosa koje se tiču uglavnom fonologije.

U zaključku se ističe da je posljednji trenutak da se leksička istraživanja kajkavskog narječja intenziviraju jer za razliku od fonologije i morfologije, semantika je puno brže podložnija promjenama s obzirom na to da nove realije doslovce svakodnevno prodiru u suvremeni život, a to se manifestira na i na standardni jezik i na interdijalekt i na mjesne govore.

The paper provides basic information about the Kajkavian lexicon, its origin, its contact with the Hungarian and German languages and about contemporary phenomena in its interference with the Croatian standard language (pseudo-analogonymy and the latest semantic adaptations). As the lexicon of Croatian Kajkavian dialects is marginally represented in the existing etymological dictionaries of the Croatian language, the paper points out that it is difficult to classify a large number of lexemes that are not found in any of the Slavic languages.

Lexical borrowing of Hungarianisms occurs very rarely to fill in lexical gaps and is much more common for non-linguistic reasons (geographical and political) because the vast majority of them had equivalents in the recipients’ vernaculars at the time of primary adaptation. Of the semantic fields covered by Hungarianisms, the most numerous is the one that refers to pejorative meanings in the context of human characteristics, appearance and behaviour, whereas those covered by Germanisms refer to technical expressions from various trades.

The archaic Kajkavian lexicon either disappears or finds a new place in the vocabulary of modern speakers of the Kajkavian dialect with modern semantic adaptations. A high frequency of diminutives / hypocorisms is emphasized, not only as a creative possibility or a marginal layer of vocabulary but also as an extremely frequently used vocabulary in everyday communication. Research activities of pseudo-analogonymy are described. They are important not only for linguistic knowledge but also for the methodology of teaching the Croatian language, which could be a pivotal point around which the Kajkavian dialect could get a better position in schools.

The paper continues to talk about the latest trends in the research of Kajkavian lexicon and the solid development of Kajkavian dialect lexicology due to the emergence of a large number of amateurs who collect lexicon all their lives and leave it to linguists and publish the work as a joint work. Finally, a methodology for researching the distinctiveness of lexicons between individual local dialects is proposed, when an extensive scientific dictionary already exists for a local dialect. In this way, it would be easier to follow the processes of spreading and prevalence of various linguistic phenomena in the field of semantics and word formation, and not only the well-known linguistic isoglosses that concern mainly phonology.

In conclusion, it is pointed out that it is the last moment to intensify the lexical research studies of the Kajkavian dialect because, unlike phonology and morphology, semantics is much more susceptible to change, given that new real objects literally penetrate modern life on a daily basis and this is manifested in both the standard language and in the interdialect and the local vernaculars.