U sjeni Bojničićeva rada, obilježenoga iznimnim prinosom hrvatskoj kulturnoj povijesti i pomoćnim povijesnim znanostima, ostala je Gramatika madžarskoga jezika (1888., 1896., 1905., 1912.) koja je na razmeđu dvaju stoljeća, u vrijeme smjene filoloških škola (zagrebačke školom hrvatskih vukovaca), doživjela nekoliko izmijenjenih izdanja. Gramatiku je – točnije njezino prvo izdanje – kao udžbenik odobrio Odjel za bogoštovlje i nastavu Kr. ugarskoga ministarstva, potom ju nagradio 1889., a naposljetku je ipak negativno ocijenjena, i to u službenom glasilu istoga Odjela koji ju je i nagradio, u Nastavnom vjesniku, a gotovo jednako ocijenit će ju i neki mađarski izvori početkom 20. stoljeća.
Pritom je riječ o kritikama koje su se mahom odnosile na (hrvatski) metajezik gramatike, donošenje netočnih pravila te na njezino, po sudu određenih kritičara, nesustavno oblikovanje, a samom se Bojničiću zamjerala nedostatna filološka naobrazba. Upravo ju stoga ti kritičari između ostaloga opisuju kao priručnik neprikladan za nastavnu uporabu. Od navedenih četiriju izdanja gramatike – iako konzultirani hrvatski i mađarski izvori ustvari ne donose nedvosmislen podatak o tome koliko je točno izdanja gramatika doživjela – spomenutoj je filološkoj ocjeni također podlegnulo samo prvo, a autor je poneke ispravke uklopio u kasnija izdanja svoga gramatičkoga priručnika.
U ovom se radu uspoređuju četiri izdanja Bojničićeve gramatike, utvrđuju se jezične, nazivoslovne i leksičke mijene njezina polaznoga (hrvatskog) jezika te se propituje u kojoj su mjeri potaknute objavljenim kritikama te koliki je odraz smjene filoloških škola vidljiv u pojedinim izdanjima. U sklopu tumačenja mijena što ih izdanja gramatike sadrže, posebice se ističu jezične osobitosti svojstvene normi zagrebačke filološke škole, čime se pak nastoji potkrijepiti činjenica kako je riječ o obilježjima koja su prisutna u svim četirima izdanjima gramatike neovisno o vremenu njihova izdavanja te jezično-političkim okolnostima i utjecajima pod kojima su nastala.
U konačnici se nastoji potvrditi (ne)opravdanost negativne recepcije koju je gramatika imala u dijelu filološke javnosti svojega vremena. Drugim riječima nastoji se dati odgovor na pitanje valja li Bojničiću pridružiti epitet autora čiji rad – pa tako ni njegova gramatika – u odgovarajućoj mjeri nije stručno potkovan ili mu pak, bez obzira na njegovu naobrazbu i upućene kritike, valja odati priznanje zbog neospornih prinosa što ih je dao u području hrvatsko-mađarske gramatikografije.
In the shadow of Bojničić’s work marked by exceptional contributions to Croatian cultural history and auxiliary historical sciences remained the Hungarian Grammar (1888, 1896, 1905, 1912), which at the turn of the century, at the time of change of philological schools (Zagreb philological school was supplanted by the school of Croatian Vukovians), saw several modified editions. This grammar book (to be exact, its first edition) was approved as a textbook by the Royal Hungarian Ministry of Worship and Education and awarded by the same institution in 1889. Eventually, the grammar was nevertheless negatively reviewed in Nastavni vjesnik, the official gazette of the same Ministry, which had previously awarded the grammar, and was almost equally evaluated by some Hungarian sources at the beginning of the 20th century.
The criticism mostly concerns the grammar’s metalanguage (Croatian), deriving incorrect rules, and its unsystematic format (according to certain critics), and Bojničić himself was criticized for his deficient philological education. This is exactly the reason why those critics, amongst other things, describe it as a handbook inadequate for school use. Of the four above-mentioned editions of the grammar – although the consulted Croatian and Hungarian sources do not explicitly state exactly how many editions the grammar had – only the first edition received the above-mentioned philological evaluation, and the author made some corrections in the later editions of his grammar book.
This paper compares the four editions of Bojničić’s grammar, identifies linguistic, terminological, and lexical changes in its source language (Croatian), and examines the extent to which they had been motivated by the published criticism and the extent to which the change of philological schools is reflected in individual editions. Within the interpretation of the changes made in the different editions, linguistic features characteristic of the norm of the Zagreb philological school are highlighted, in an attempt to corroborate the fact that these features are present in all four editions of the grammar irrespective of the time of their publication as well as the linguistic-political circumstances and influences under which they came into existence.
Ultimately, the present paper seeks to confirm the (un)justification of the negative reception the grammar had in a part of the philological public of its time. In other words, we seek to answer the question of whether Bojničić is to be given the epithet of an author whose work – including his grammar – is to a certain extent not professionally grounded, or, regardless of his education and the criticism toward his work, he has to be given credit for his indisputable contribution to the field of Croatian–Hungarian grammaticography.
A Franklin kézi lexikona. 1. kötet. A–Gátvíz. Budapest, 1911.
Archaeologiai Értesítő. Új folyam, 1879/13. kötet. Budapest, 1879.
Archaeologiai Értesítő. Új folyam, 1885/5. kötet. Budapest, 1885.
Bojničić Ivan pl.: Gramatika magjarskoga jezika. Zagreb, 1888.
Bojničić Kninski Ivan pl.: Gramatika magjarskoga jezika. Drugo popunjeno izdanje. Zagreb, 1896.
Bojničić Kninski Ivan pl.: Slovnica madžarskoga jezika. Treće ispravljeno izdanje. Zagreb, 1905.
Bojničić Kninski Ivan pl.: Gramatika madžarskoga jezika. Četvrto ispravljeno izdanje. Zagreb, 1912.
Budapesti Közlöny. 30. évfolyam, 1896/225. szám. Budapest, 1896.
Gutenberg Nagy Lexikon. Minden ismeretek tára. 6. kötet. Bernád–Buber. Budapest, 1931.
Havi Szemle. 7. kötet, 1880/1. füzet. VIII. Könyvszemle. Budapest, 1880. 92–93.
Hrvatski biografski leksikon. https://hbl.lzmk.hr.
Hrvatska enciklopedija. https://www.enciklopedija.hr.
Irodalomtörténet. 10. évfolyam. Budapest, 1921. 89–90.
Službeni glasnik Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade Odjela za bogoštovje i nastavu. Zagreb, 1892.
Turul. A Magyar Heraldikai és Geneologiai Társaság Közlönye. 14. kötet. Budapest, 1896.
Agičić Damir: Kazimir Grekša, profesor mađarskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Franje Josipa I. In: Varietas Europica Centralis. Tanulmányok a 70 éves Kiss Gy. Csaba tiszteletére. Budapest, 2015. 23–27.
Agičić Damir: Srednjoeuropske teme. Zagreb, 2020.
Brlobaš Željka, Horvat Marijana: Fonološko nazivlje u hrvatskim gramatikama 19. stoljeća. Filologija 46–47 (2006): 49–66.
Brlobaš Željka, Vajs Nada: Hrvatsko kajkavsko gramatičko nazivlje u gramatici latinskoga jezika Antuna Rožića. Filologija 49 (2007): 1–36.
Broz Ivan: Hrvatski pravopis. Zagreb, 1893.
Brozović Dalibor: Jezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. O jednom razvojnom zaokretu u hrvatskome književnom jeziku. Jezik 33 (1985): 1–15.
Bućin Rajka: Odjel za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade za Hrvatsku i Slavoniju (1869–1918/1921): djelokrug, uredsko poslovanje i „pismara“. Arhivski vjesnik 57 (2014): 39–69.
Gabrić-Bagarić Daria: Jezik u gramatikama južnih hrvatskih prostora 17. i 18. stoljeća. Rasprave. Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 29 (2003): 65–86.
Glušac Maja, Komar Mihaela: Prilozi sa sufiksima -ce, -ice i -imice. In: Glušac Maja (ured.): Od norme do uporabe 2. Osijek–Zagreb, 2020. 223–244.
Gulyás Pál: Magyar írók élete és munkái. Budapest, 1941.
Hajnal Márton: Bojničić magyar nyelvtana. Magyar Nyelvőr 34 (1905): 423–427.
Ham Sanda: Jezik zagrebačke filološke škole. Osijek, 1998.
Ham Sanda: Josip Vitanović–nepoznati slavonski jezikoslovac. Godišnjak Matice hrvatske Vinkovci 18 (2001): 145–152.
Ham Sanda: Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb, 2006.
Holjevac Željko: Mađaroni i mađarizacija u Hrvatskoj između mita i zbilje u svjetlu hrvatsko-mađarskih odnosa u 19. stoljeću. In: Marinović Marijana (ured.): Hrvati i manjine u Hrvat- skoj: moderni identiteti. Zagreb, 2014. 99–117.
Horel Catherine: Vojnici između nacionalnih fronti. Ukidanje Vojne krajine i razvoj Kraljev- skoga ugarskog domobranstva u Hrvatskoj i Slavoniji 1868–1914. Zagreb, 2015.
Horvat Marijana, Štebih Golub Barbara: Hrvatske dopreporodne slov-nice kao priručnici za učenje hrvatskoga kao stranoga jezika. In: Bratulić Josip, Čupković Gordana, Galić Josip: Dijalekti, jezična povijest i tradicija. Zbornik u čast Josipu Liscu. Zadar, 2020. 333–362.
Kolak Bošnjak Arijana: Attempts to introduce the Hungarian language in Croatian schools in the first half of the 19th century. Pannoniana. Časopis za humanističke znanosti 1 (2017): 43–58.
Korunić Petar: Rasprava o izgradnji moderne hrvatske nacije. Nacija i nacionalni identitet. Slavonski Brod, 2006.
Laszowski Emilij: Dr. Ivan pl. Bojničić Kninski. Vjesnik Kr. državnog arkiva u Zagrebu 2 (1926): 1–12.
Lewis Kristian, Štebih Barbara: Nazivi za vrste riječi u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku. Rasprave. Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30 (2004): 107–119.
Lewis Kristian, Štebih Barbara, Vajs Nada: Gramatičko nazivlje u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku. Filologija 46–47 (2006): 183–201.
Lőkös István: A Zágrábi Tudományegyetem Hungarológiai Tanszékének története. Gerun-dium 2018/3: 66–81.
Lučić Melina: Laszowski i hrvatsko kulturno nasljeđe. In: Pleše Tajana, Stipančević Mario (ured.): Stoljeće nakon Laszowskog. Zagreb, 2016. 77–91.
Malić Dragica: Akademijin rječnik i njegove Dopune. Rasprave. Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 6–7 (1980): 121–139.
Maretić Tomislav: Hrvatskosrpski adverbi na-ice,-ce,-ke. Ulomak iz rasprave: „Sitni prilozi slavenskoj gramatici“. RAD JAZU 96 (1889): 228–233.
Maretić Tomo: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Zagreb, 1899.
Maretić Tomo: Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati književnim našim jezikom. Dopuna Broz-Ivekovićevu „Rječniku hrvatskoga jezika“. Zagreb, 1924.
Maršo Ivan: Slovnica magjarskoga jezika. Budapešta, 1874.
Matijevć Zlatko: Dr. Ivan pl. Bojiničić (1858–1925). U prigodi 150. obljetnice rođenja. Arhivski vjesnik 51 (2008): 569–584.
Mihajlović Dejan: Gramatika magjarskoga jezika. Nastavni vjesnik 12 (1903): 71–87.
Mihajlović Dejan: Slovnica madžarskoga jezika. Nastavni vjesnik 14 (1906): 539–542.
Milošević Dragan: Pregled valpovačke župe od prvih spomenika do 2010. godine (krono- logija prema upitniku). https://www.zupa-valpovo.com/dokumenti/kronologija/08_2017.pdf.
Mlikota Jadranka: Vitanovićevi jezikoslovni prinosi. In: Botica Stipe, Nikolić Davor, Tomašić Josipa, Vidović Bolt Ivana (ured.): Zbornik radova Šestoga hrvatskoga slavističkoga kongresa održanoga u Vukovaru i Vinkovcima od 10. do 13. rujna 2014. Prvi svezak. Zagreb, 2016. 353–363.
Morić-Mohorovičić Borana: Parčićevo morfološko nazivlje u kontekstu morfološkoga nazivlja zagrebačke filološke škole. Fluminensia 28 (2016): 69–81.
Morić-Mohorovičić Borana, Vlastelić Anastazija: Morfološko nazivlje u gramatikama i rječnicima Dragutina Antuna Parčića. In: Stolac Diana (ured.): Od fonologije do leksikologije. Zbornik u čast Mariji Turk. Rijeka, 2018. 229–243.
Ograjšek Gorenjak Ida: Reforma obrazovnog sustava kao jedno od ključnih društvenih pitanja 19. stoljeća. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 39 (2007): 57–95.
Parčić Dragutin: Rječnik hrvatsko-talijanski. Treće popravljeno i pomnožano izdanje. Zadar, 1901.
Raguž Mirko: Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Senjski zbornik 41–42 (2015–2016): 465–488.
Samardžija Marko: Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika. Drugo, prošireno izdanje. Zagreb, 2004.
Samardžija Marko: Nacionaliziranje imena naseljenih mjesta u Kraljevini Jugoslaviji. Studia Slavica Hung. 52 (2007): 381–388.
Stipančević Mario: Neznani svijet Emila Laszowskog. Zagreb, 2014.
Stipančević Mario: The “Custodial Period” of the Royal Land Archives in Zagreb Through the Activities of Ivan Bojničić and Emilij Laszowski. Poznańskie Studia Slawistyczne 19 (2020): 291–307.
Stipančević Mario, Pleše Tajana (ured.): Stoljeće nakon Laszowskog. Zbornik radova sa znanstveno stručnog skupa. Zagreb, 2016.
Šimetin Šegvić Filip: Vlast, politika i kultura u Banskoj Hrvatskoj od 1883. do 1903. godine. Doktorski rad. Zadar, 2020.
Šokčević Dinko: Hrvati u očima Mađara, Mađari u očima Hrvata. Kako se u pogledu preko Drave mijenjala slika drugoga. Zagreb, 2006.
Švoger Vlasta, Turkalj Jasna (ured.): Temelji moderne Hrvatske. Hrvatske zemlje u „dugom“ 19. stoljeću. Zagreb, 2016.
Tafra Branka: Jezikoslovna razdvojba. Zagreb, 1995.
Tafra Branka: Prinosi povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb, 2012.
Varga Szabolcs: Az 1527. évi horvát–szlavón kettős „királyválasztás” története. Századok 142 (2008): 1075–1134.
Veber Adolfo: Slovnica hrvatska za srednja učilišta. Zagreb, 1876.
Vince Zlatko: Zaokret u hrvatskom književnom jeziku potkraj 19. stoljeća. Croatica 6 (1975): 131–159.
Vince Zlatko: Povijest hrvatskoga književnog jezika s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Jezik 26 (1978): 76–88.
Vlastelić Anastazija: Parčićevo sintaktičko nazivlje. U kontekstu sintaktičkoga nazivlja hrvatskih gramatika druge polovice 19. stoljeća. Filologija 56 (2011): 159–175.
Žagar-Szentesi Orsolya: Ivan Bojničić: Gramatika magjarskoga jezika. In: Croato-Hungarica. Uz 900 godina hrvatsko-mađarskih povijesnih veza. Zagreb, 2002. 253–262.
Župan Dinko: Kulturni i intelektualni razvoj u Hrvatskoj u „dugom“ 19. stoljeću. In: Švoger Vlasta, Turkalj Jasna (ured.): Temelji moderne Hrvatske. Hrvatske zemlje u „dugom“ 19. stoljeću. Zagreb, 2016. 273–308.